Gajandra

Ajme meni, kako ja tebi ovo pričam, jadan ti sam i nevoljan, što ja tebi ovo pišem? Ovakvu priču još nitko nije nikada ispričao. Uostalom, nikada nijedna priča nije u cijelosti ispričana jer nitko nikada ne zna cijelu priču. U kasno ljeto 1790. splitski glazbenik i književnik Julije Bajamonti pozvan je u ljetnikovac Sorkočevića nedaleko od Dubrovnika. Umjesto u radosti ladanja biva uvučen u urotnički vrtlog revolucionarnih stremljenja po uzoru na ona francuska. Ubrzo se njegov dubrovački boravak pretvara u noćnu moru nastanjenu isluženim isusovcima, talentiranim zavjerenicama, gnjevnim patuljcima, pokvarenim plemićima, duhom Luke Sorkočevića i serijom drugih pojava koje su sve na čudan način povezane s nestalom Marulićevom raspravom… Gajandra, neodoljivo zabavan primjer povijesnog surealizma pisan u obliku dugog pisma koje Bajamonti piše supruzi Elizabeti, iznimna je satira, romaneskni prvijenac znanstvenika i prevoditelja Srećka Jurišića.