Opis

U kompilaciji triju tekstova, odbacujući linearno shvaćanje povijesti, Spengler iznosi tvrdnju da je u ljudskoj povijesti, koja nema kontinuitet, postojalo osam kultura između kojih nema stvarnoga prožimanja jer je svaka jedinstvena i neponovljiva u svojim izražajnim mogućnostima. Kulture shvaćene kao organizmi imaju svoj vijek trajanja i predvidljive faze razvoj i kao takve mogu se uspoređivati.

Služeći se morfološkom metodom, koju je baštinio od Johanna W. Goethea, i povijesnim analogijama Spengler se upustio u „predviđanje“ budućih povijesnih procesa, tj. onoga što se treba dogoditi.