RAZGOVOR S AUTOROM – PROMOCIJA KNJIGE
PET, 26.5. u 16:30 sati / Glavna pozornica
Predstavljaju: Martina Vidaić i Kruno Lokotar
Naklada: Stjenice (Naklada Ljevak, 2021.) i Grad: konstrukcija (V.B.Z., 2023)
Stjenice iznova otkrivaju autoričin profinjeni pripovjedački talent i moć da izgradi kompleksan, slojevit, no čvrsto vođen i pažljivo postavljen pripovjedni svijet, u čijem je središtu pusta egzistencija kroz koju propuhuje sad jedak sad nježan ali uvijek razoran humor, kakav može postići samo intelektualno i pjesnički cizelirano pismo. Iz ravnine teksta opako precizno izvučeni su likovi, matematički fino opisani do u najsitniji detalj, a rapidografom izneseni i najfiniji, efemerni detalji koji nam u zbilji redovito promaknu, ali obično čine ključni dio osobe i pružaju uvid u srce njezine tame.
Umijeće kojim autorica vodi svoju junakinju u rekonstruiranju urušene kuće vlastite porodice, ispod čije se težine i tajne vodi potraga i za vlastitim ja, postavlja Stjenice među vrhunska ostvarenja suvremenog hrvatskog romana.
***
Zbirka poezije Grad: konstrukcija Martine Vidaić logičan je nastavak, motivi naslova to već sugeriraju, njezine prethodne pjesničke knjige Trg, tržnica, nož. Armaturu nove zbirke čine pjesme s likom Rusalke, četiri pjesme o potresima, tri o spomen-pločama i smrtima žena, te sedam pjesama „Pjesnikinja dijeli objavu: …“.
Naslovi u kojima se spominju grad, trg, jezero, kuća… mogli bi orisati kartografiju i tlocrt zbirke. Ovaj put su Martinine pjesme kraćih strofa, gotovo isprekidane, kao da ih je i same neki unutarnji potres razlomio, ponekad od samo jednog stiha, što im fino naglašava težinu i gustoću, slikovitu misaonost koja se uglavnom taloži oko motiva koje bismo po jednoj pjesmi smjeli nazvati tamnim evanđeljem. I centrirane, što pokazuje čežnju za simetrijom, uređenošću i daje opreku koja rađa formalnu napetost prema sadržaju.
Jedan od čestih motiva zbirke je kuća, koja je tek u planu ili se gradi ili propada, drugi pak voda koja se u pravilu dovodi u vezu sa smrću, bez ikakve patetike ili jauka. Ali glavni junak, s kojim je Martina Vidaić u prisnim odnosima je jezik, koji zaviruje u mrak (time ga osvjetljava), gradi i razgrađuje gradove, ljude, nas.
Kruno Lokotar
***
Martina Vidaić (Zadar, 1986.) diplomirala je kroatistiku i do sada objavila zbirke pjesama Eragmazova (nagrada Goran za mlade pjesnike; SKUD IGK, 2011.), Tamni čovjek Birger (VBZ,2016.) i Mehanika peluda (Nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju zbirku pjesama udvogodišnjem razdoblju; HDP, 2018.), romane Anatomija štakora (Naklada Ljevak, 2019.) i Stjenice (izbor za Nagradu Štefica Cvek, Nagrada Europske unije za književnost, Naklada Ljevak,2021.) te poetsko-proznu knjigu Trg, tržnica, nož (Nagrada Janko Polić Kamov za knjigu godine,HDP, 2021.).
Pjesme su joj prevedene na nekoliko jezika i objavljene u brojnim antologijama i izborima.